Malgré Nous, Nous Étions Là


Malgré Nous, Nous Étions Là

Companhia Paulo Ribeiro (Portugal) | koreograf: Paulo Ribeiro


ZKM

Jedan od ponajboljih portugalskih koreografa, bivši ravantelj Gulbenkian baleta, Paulo Ribeiro sa svojom je vlastitom trupom gostovao još na 14. TSP. Ovaj put stiže nam s neodoljivim ljubavnim duetom, inspirianim tekstovima Gonçala M. Tavaresa, a kojeg izvodi – s vlastitom suprugom.

Malgré Nous, Nous Étions Là

koreografija: Paulo Ribeiro

ko-autorica: Leonor Keil

glazba: Bernardo Sasseti, Gilbert Becaud, Barbara Travadinha

plesači: Paulo Ribeiro, Leonor Keil

oblikovanje svjetla: Nuno Meira

video: Paulo Américo

koprodukcija: Companhia Paulo Ribeiro / Centro Choreographique National de Caen / Basse Normandie

izvršna produkcija: Companhia Paulo Ribeiro

trajanje: 55′ (bez pauze)

o predstavi

Stavak 1

Postoje projekti koji su pomno osmišljeni i drugi koji se sami nameću i izbijaju na površinu prožeti vitalnošću.

U ovaj smo krenuli uvjereni da bismo trebali govoriti o suučesništvu, o pustolovinama koje su nam život i stvaranje pružili, o sumnjama, o životu trajno življenome u zajednici…

Ja , ne želeći govoriti o onome što je naše; Leonor koja je ponavljala kako želi govoriti o ljubavi, kako je umorna od provođenja vremena na pozornici u razmišljanju o životnim nedaćama. Nastavljao sam odgovarati ˝da˝ bez da sam znam što sam doista htio reći… Naknadno, moja sklonost kaosu i pretjerivanju navela me na osmišljavanje tri dueta, svakog sa svojstvenim karakteristikama, koji zajedno postoje u vremenu, ali u različitim prostorima. No, onda su uvjeti pod kojima su izvođači trebali nastupati učinili kratkotrajni san nemogućim. Nakon toga, pitanje koje me neprekidno proganjalo bilo je ˝zašto sam opet na pozornici, čemu?!˝

Srce je žudilo, no tijelo nije reagiralo. Onda su se dogodili Leonor, uvijek pozitivna i zahtjevna, srce, koje je preuzelo kontrolu nad tijelom, i naš duet, koji je govorio neovisno o nama, bez ikakvog nametanja materije ili građe. Dogodilo se jer bi se tako uvijek trebalo događati!!!

Poslije smo Goncalo M. Tavares, Bernardo Sasseti, Paulo Américo, Nuno Meira, Albino, Maria de Assis, Miguel Honrado, Lira i ja shvatili da unatoč nama, mi bijasmo tu. Sada nema povratka na staro!

Stavak 2

1) Plesanjem do zaključka

2) Postoje pokreti koji su bolji od drugih

3) Industrija mišića ne prihvaća izuzeće mišića

4) Tanka je granica između savršenstva i katastrofe

5) Bolja strana je lošija strana

6) Zahtjevi da me se učini gorim: molim vas, budite jasniji

7) Postoje pitanja koja su bolja od drugih

8 ) Pokret je moguć

9) Pogrešno usmjeravan intenzitet sadržan u savršenstvu

10) Uvježbavati nagost

…i sreća je važnija od stvarnosti

Gonçalo M. Tavares u Knjizi plesa (Livro da Dança)

You need to a flashplayer enabled browser to view this YouTube video

o trupi

Paulo Ribeiro Company je portugalska plesna trupa osnovana 1995. godina, kao logični nastavak višegodišnje suradnje koreografa Paula Ribeira sa nekim od najprestižnijih europskih plesnih trupa.

Tijekom dvanaest godina rada (1995.-2008.), trupa je stekla značajnu poziciju među najvažnijim portugalskih plesnim trupama, nastupajući na glavnim portugalskim pozornicama, kao i u Europi, Brazilu i SAD-u.

Sa osamnaest produkcija, koje su uvijek predmet zanimanja javnosti i kritike, te uz publiku koja u svijetu dostiže brojku od oko 75.000 ljudi, trupa je osvojila neke od najvažnijih domaćih i stranih nagrada.
Od 1998. godine, matična kuća trupe je Teatro Viriato u Viseu. Uz rad i prezentaciju vlastitih projekata, trupa surađuje sa lokalnom zajednicom na razvijanju značajnog pedagoškog projekta koji uključuje redovitu nastavu iz područja plesa i teatra, te specifičnih projekata za školsku publiku – sada i u novom prostoru u Viseu – Lugar Presente.

o koreografu

Paulo Riberio rođen je u Lisabonu. Plesao u nekoliko trupa u Belgiji i Francuskoj prije nego što je postao poznat kao koreograf.
Njegova prva koreografija nastala je 1984. godine u Parizu, za trupu Stridanse, čiji je bio suosnivač. S tom je koreografijom, koju je prijavio na nekoliko natjecanja u spomenutom gradu, iste godine osvojio Humour Award, te drugu nagradu za suvremeni ples 1985. godine, obje na natjecanju Volinine.
Nakon povratka u Pariz 1998. godine, počeo je surađivati sa Lisabon Dance Company i Ballet Gulbenkianom, za koje je osmislio Taquicárdiu (nagrada ˝Otkriće godine˝ časopisa Sete 1998. godine) i Ad Vitam.
Sa solo izvedbom Modo de utilização, u kojoj je sâm nastupao, predstavljao je Portugal na festivalu Europália 91 u Bruxellesu.
Od 1991. godine, njegova se koreografska karijera uzdigla na međunarodnu razinu, stvaranjem koreografija za renomirane trupe kao što su Nederlands Dans Theater II (Encantados de servi-lo i Waiting for Volupia), Nederlands Dans Theater III (New Age); Ballet de Genève (Une Histoire de Passion); Centre Choréographique de Nevers, Bourgogne (Le Cygne Renversé). Za Ballet Gulbenkian radio je i koreografije Inquilinos, Quatro Árias de Ópera (u suradnji sa Clarom Andermatt, Joãom Fiadeirom i Verom Mantero) te Comédia Off-1.
U međuvremenu je Paul Ribeiro nagrađen 1994. godine nagradom Acarte/ Maria Madalena de Azeredo Perdigão za svoj rad Dançar Cabo Verde, narudžbu Lisabona-europskog grada kulture 1994. godine, u zajedničkoj produkciji sa Clarom Andermatt.

Godine 1995. osniva trupu Companhia Paulo Ribeiro, koju podupire Ministarstvo kulture, za koju redovito stvara koreografije, kao što su: Sábado 2, Rumor de Deuses, Azul Esmeralda, Memórias de Pedra – Tempo Caído, Orock, Ao Vivo, Comédia Off -2, Tristes Europeus – Jouissez Sans Entraves, Silicone Não i Memories of a Saturday with blue whispers.

Rad sa vlastitom trupom omogućio mu je razvijanje vlastitog koreografskog vokabulara. Predstava Ruor de Deuses osvojila je 1996. godine nagrade Circulação Nacional, koju je dodijelio Portugalski institut za pokret i ples, te Circulação Internacional, koju je dodijelio Centro Cultural de Courtrai. Obje nagrade bile su dio natječaja Mudanças 96.

Paul Ribeiro osvojio je još nekoliko relevantnih nagrada: Prix d’Auteur na petim Koreografskim susretima Seine Saint-Denis, (Francuska); New Coreography Award centra Bonnie Bird Fund-Laban (Velika Britanija), Prix d’Interpretation Collective, nagradu ADAMI-ja (Francuska) te Bordalo Award od strane Casa da Imprensa (2001).
Ribeiro je zahvaljujući svom koreografskom radu od 1998. do 2003. godine bio na položaju glavnog i umjetničkog ravnatelja teatra Viriato / CRAE (Centro Regional das Artes do Espectáculo das Beiras), koji je 1999. primio nagradu ˝Almada˝ portugalskog Instituto das Artes do Espectáculo u kategoriji plesa.
Između 2003. i 2005. godine bio je umjetnički ravnatelj Baleta Gulbenkian za koji je osmislio radove White and Organic Beat, Organic Spirit, Organic Cage. Preselio je izvedbu predstave White Feeling, izvorno kreirane za Gulbenkian, u Lorraine Ballet, a predstavljena je u Nancyu u listopadu 2006. godine.
U rujnu 2006. ponovno je preuzeo funkciju glavnog i umjetničkog ravnatelja teatra Viriato.