Skromnost ledenjaka


Skromnost ledenjaka

Daniel Léveillé Danse (Kanada) | koreograf: Daniel Léveillé

Jedan od najvažnijih kanadskih koreografa, Daniel Leveille, predani je istraživač koreografskih mogućnosti golog ljudskog tijela. U Zagrebu je prvi put gostovao na 22. Tjednu suvremenog plesa i tad osvojio Nagradu publike, a ovaj put predstavlja se jednom od svojih najvažnijih i najhvaljenijih kreacija – ‘Skromnošću ledenjaka’ na Preludij op. 28 Frederica Chopina.

Skromnost ledenjaka

koreograf: Daniel Léveillé

dramaturški savjetnik / voditelj pokusa: Marie-Andrée Gougeon

plesači: Frédéric Boivin, Mahtieu Campeau, Justin Gionet, Stéphane Gladyszewski, Ivana Milicevic, Emmanuel Proulx

oblikovatelj svjetla: Marc Parent

glazba: Preludij op.28 Frédérica Chopina

oblikovanje zvuka: David Kilburn & Laurent Maslé

koproducenti: Daniel Léveillé danse, CanDance Network Creation Fund i njegovi partneri Agora de la Danse, Brian Webb Dance Company, Canada Dance Festival, National Arts Centre, Vancouver East Cultural Centre, uz sponzorsku potporu Canada Council Dance Section i Danspace Project (New York).

trajanje: ± 60 minuta

O predstavi

U spomen na moju majku

Skromnost ledenjaka, kristalizacija misaonog procesa u krhkoj pristutnosti vlastitog Ja koje se susreće s Drugim. Na sceni, predstavljena su nam uspravljena tijela. Gola kao i prostor oko njih, trpe esencijalnu ranjivost ljudskog postojanja, onu koja svjedoči kako se pojedinac ponekad neočekivano uzdiže iznad tiranije izgleda. Terceti se izmjenjuju s duetima, a odsustvo ljubavnog natjecanja neutralizira sve oblike isključivanja. Jer ovdje nije riječ o osvajanju već o istraživanju svih mogućnosti i izvanrednom naporu potrebnom da bi se jednostavno živjelo. Svojim čistim novim djelom, Daniel Leveille prodire još dublje u već poznati teritorij: zahtjevnu konfrontaciju tijela s tijelom Drugog, misteriozne odnose koji upravljaju tijelima u prostoru, opisivanje pokreta i njegova neminovnog propadanja i tijeka.

O koreografu

1977. Daniel Léveillé napustio je studij arhitekture kako bi se posvetio plesnom obrazovanju kod Lawrencea Gradusa u Entre-Six Dance Company, te kod Martine Époque i Groupe Nouvelle Aire. Kratko je plesa sa GNA (1979-1980), no najviše ga je zanimalo kreiranje pa je uskoro koreografirao svoje prve radove za Choréchanges: Le Bas Rouge De Béatrice, s Louise Lecavalier i OCRE (1978).

Od 1978. do 1981. bio je jedan od plesača koje je Françoise Sullivan odabrala za vlastiti povratak plesu, a iskustvo rada s njom odigrat će presudnu ulogu u njegovoj koreografskoj karijeri.

1981. osnovao je vlastitu trupu Daniel Léveillé Chorégraphe Indépendant, a već 1982. Canada Council for the Arts dodjelio mu je nagradu Jacqueline-Lemieux u znak priznanja kvalitete njegova umjetničkog pristupa.

Ime trupe nakratko je promijenjeno u Léveillé-Laurin 1984. te još jednom u O Vertigo kada je umjetničkom voditeljicom postala Ginette Laurin. Svoju današnju trupu, Daniel Léveillé Danse osnovao je 1991.

Od 1988. profesor je na Odsjeku za ples, Sveučilišta Québec u Montréalu, gdje predaje kompoziciju i koreografiju, a često i koreografira za svoje studente.

Među njegovim brojnim kreacijama poput, Le Sacre du printemps (1982), Les Traces no I, II, III, IV, V, VI (1989), L’Exil ou la Mort (1991), Jules et Juliette (1994), Utopie (1998), Amour, acide et noix (2001)…. La pudeur des icebergs (2004) i Twilight of the Oceans (2007) smatraju se ključnima.

Od 2001. golo tijelo je postalo njgeov glavni koreografski materijal, te ujedno i glavna tema njegova rada, u što su se uvjerili i gledatelji 22. Tjedna suvremenog plesa na kojem je Leveille gostovao 2005. s predstavom Amor, Acide Et Noix, a za koju je tada dobio i Nagradu publike.