Weltschmerz

27. 5. 2016. / 22:00 / Tvornica kulture

TRAFIK (HR)

 „Ja  sam  volio  tvoj  Weltschmerz“ je citat iz pjesme Radostan dan jugoslavenskog benda Ekatarina Velika (EKV). Umjetničko djelovanje, ostavština i poetika EKV-a ishodišta su ovog koreografsko-glazbeno-izvođačkog rada na specifičnoj lokaciji. Potpuna posvećenost glazbi kao utopijskom mjestu izlaza iz društveno-političkog konteksta i karizmatične osobnosti donijele su članovima benda status beskompromisnih, autodestruktivnih vizionara.

Kako je frontmen EKV-a Milan Mladenović rekao: Osamdesete su silazak stepenicama prema dolje. Iznenađen sam koliko ima dolje.

Izvedba Weltschmerza demitologizira 80-e. Engleski pojam za ono što se događa je hanging– visiti. Povratak u alternativni klupski milje, prihvaćanje zaprašenog romantičarskog pojma boli kao pogona za dalje, uz eho EKV zvuka i pluralizam izvedbenih odgovora, melankoliju i ironiju, uz piće i alter-zvuk, susreću se pojedinci koji streme svojevrsnoj slobodi mišljenja, izražavanja i zabave, vodeći se isključivo unutarnjim osjećajem nepristajanja na konvencije i ideologije u potrazi za vlastitim uporištem identiteta.

«Kao srednjoškolac u ranim 80-ima hodočasteći koncerte EKV-a u Rijeci i Ljubljani fasciniran Milanom, Megi, Bojanom i ostalima iz benda, njihovim pojavama, svirkom na stageu u Palachu i u ljubljanskom K4 klubu, furao sam se na  EKV-ov Weltshmerz. Ta mi je riječ bila jako cool kao neki točan opis mog darkerskog, novoromantičarskog imidža. Gutao sam sve što je imalo veze s Weltschmerzom - knjige, glazbu, filmove, garderobu i pomno birao prijatelje koji su voljeli Weltshmerz i isto se furali na to.

Danas u svojim kasnim 40-ima opet se vraćam tom terminu, ali iz potpuno drugih razloga, osjećajući  kolektivnu razočaranost stvarnošću svijeta, potrebu da joj se izmaknemo, da mnogi  pa i cijelo društvo proživljava neki novi Weltschmerz, no ovog puta to nije samo furka nego istinska zabrinutost za budućnost.»
Žak Valenta


Projekt je ostvaren uz podršku Grada Rijeke, Županije Primorsko-goranske i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

U predstavi se koriste glazbeni citati i stihovi Ekatarine Velike, kao i tekstovi Margite Stefanović objavljeni u knjizi „Osećanja o sećanju“ Lidije Nikolić.