Nótt

30. 5. 2016. / 21:00 / ZPC

Lada Petrovski Ternovšek (SI)

Nótt je skup osobnih priča, koje potječu iz iste emocije, a jedina stvar koja im je zajednička je osjećaj ljetne noći. Nótt je dojam, pjesma, miris, nordijska boginja, nokturno. Pokret proizlazi iz trenutka šutnje, od fizičke memorije, crtanje slika u prostoru. Trenutak koji je upravo prošao, ponovno se pojavljuje. Iznova i iznova. Memorija je spremanje slika, tijelo pohranjuje emocije. Sve što je tijelo proizvelo je neodređeno - sve mora biti pronađeno, ponovno izumljeno; prepoznati miris pokreta, dašak svjetlosti, temperaturu zvuka. Nemoguće slike spajaju se na stazama koje se odmah zamućuju, a otisci ostaju usklađeni unutar tijela. Kao sjećanje; između pulsiranja i rastegnutosti.

Moj vrat boli, stišćem čelo, osjećam suhi zrak u grlu ...

Emocije se širi iz centra tijela prema čelu, jastučićima na prstima i gležnjevima. Kao što piše u prijevodu Hansa Bellmera: "Moj zub boli, stišćem šaku, moji nokti zakopani duboko u moj dlan." Radi se o dva uloga, dvije akcije koje imaju jedinstven refleks, ali ponovljiv u smislu libida jer je, prema Freudu, tijelo sposobno djelovati u svim smjerovima. Ne postoji nikakav odnos između istine i iluzije, između uzroka i posljedice, nego sve koegzistira nezavisno jedno od drugog kao privremeni ulog koji proizvoljno oblikuje privremeno čvrste sklopove, kao trenutni oblik brojnih prekida u protoku energije. One ne izražavaju ništa drugo osim prisutnosti i stvaraju najveći intenzitet onoga što je moguće u određenom moment. Ponekad puštaš tijelo da pada, kolabrira, da se ponovno sastavi i ponovno padne. Ponekad se čini kao da se pojavljuješ pred svojim očima na sekundu i sva ti se osjetila izoštrite. Taj osjećaj nikada ne nestaje, prati te gdje god jesi. Ponekad osjećaš jedan dio tijela, ponekad drugi. Rastrgan si. Tijelo je memorija, alarm, zadovoljstvo, život. Ono pamti emocije, koje su potpuno iracionalno pohranjene: Imati kontrolu? Ulagati premalo? Gurati previše? Davati dovoljno? Prihvatiti? Pustiti? Pronaći svoj put. Nazvati to izborom? Kontrolirati ljubav? Zadržati strast? Pronaći emociju i slijediti je? Progutati je ili ispljunuti van? A onda živjeti (sretno) ... ili možda ne. I miris noći ostaje. Pokret su lastavice u letu koje putuju između dana i noći, između djetinjstva i unutarnjeg djeteta. Možda postoji neko novo sjećanje na drugoj strani. I pozornici je ljetna noć.

Lada Petrovski Ternovšek je rođena u Hrvatskoj (Zadar) 1985. Plesnu edukaciju započela je još kao dijete. 2008. je diplomirala na plesnoj akademiji Salzburg Experimental Academy of Dance (SEAD). Članica je Zadarskog plesnog ansambla. Od 2009. -2011. je članica slovenskog plesnog ansambla En-Knap grupa. Danas živi i radi u Ljubljani kao samostalna umjetnica. Tijekom svog školovanja surađivala je  s poznatim koreografima među kojima su:  Salva Sanchis, Zuna Kozankova, Anna Macrae, Begum Erciyas, Matej Kejžar, Ted Stoffer... Nakon školovanja pa do danas surađuje s brojnim koreografima i kazališnim redateljima među kojima i Mala Kline, Tomi Janežič, Bojan Jablanovec, Claudia de Serpa Soares, Iztok Kovač, Petra Hrašćanec, Laszlo Hudi, Dalija Aćin, Ivica Buljan, Jordi Casanovas, Magdalena Reiter...

Plesno kazalište Ljubljana (PTL),  osnovala  je Ksenija Hribar  (također utemeljiteljica London Contemporary Dance Theatre) 1984. godine kao prvu profesionalnu kompaniju suvremenog plesa na području bivše države Jugoslavije. Krajem devedesetih PTL otvara vrata prvog prostora za suvremeni ples u glavnom gradu Slovenije, a koji je prerastao u središnju nevladinu organizaciju za suvremeni ples. Većina današnjih suvremenih plesnih koreografa u Sloveniji je stasao ili surađivao s PTLom. U svom prostoru PTL predstavlja raznolik program odabranog slovenskog i međunarodnog stvaralaštva suvremenog plesa. PTL također stvara međunarodne suradnje i organizira koprodukcije s umjetnicima, festivalima i kazalištima.