XXY

1. 6. 2016. / 22:00 / ZPC

Ivan Blagajčević (HR)

'XXY' je solo izvedba koja istražuje rodne uloge i identitet kroz sintezu fizičkog kazališta i kabuki kazališta. Rod je predložen kao izvedba; on je ono što činimo, a ne tko smo.

Kada pojedinac ima drugačiji pristup rodnoj izvedbi, on / ona mijenja rodne norme te ono što se podrazumijeva kao muško i žensko. Autor inspiraciju nalazi  u uvjerenju Judith Butler da "ne postoji rodni identitet iza rodnih uloga; identitet je performativno sastavljen od samih "izraza“ za koje se kaže da su njegov rezultat ".

Butler smatra da kulturni fenomen transvestita otkriva performativnu prirodu spola. To postavlja ozbiljna pitanja vezana za rodni identitet: je li čovjek koji se pojavljuju u ženskoj odjeći u biti kostimirani muškarac samo s vanjskim izgledom žene? Ili je otvorena ženstvenost koju on prikazuje dokaz da je njegova suština ipak ženskog roda, usprkos muškom tijelu?. U XXY-u izvođač, koji je također i transvestit, poigrava se s ovakvim podrazumijevanjem kroz transformaciju iz transvestita u muškarca, iz muškarca u ženu, iz muškarca u onnagatau, iz onnagatau u transvestita, u ženu i tako dalje.

Spoj kabukija i fizičkog kazališta je prirodan, jer se obje izvedbene forme oslanjaju na tijelo i pokret (za razliku od izgovorene ili pisane riječi) kako bi prikazale transformaciju iz jednog spola u drugi. Pitanje je: u kojoj mjeri je ta transformacija zbog kostima, šminke ili perika? A gdje se počinje oslanjati isključivo na jezik pokreta?

Jedinstvena značajka kabuki predstava jest da je ono što je prikazano na pozornici često samo jedan dio priče. Slijedeći sličan uzorak, 'XXY' uzima inspiraciju iz haiku pjesme koju je napisao redovnik Sougi (1421 - 1502):

Život tog čovjeka je tek san -
ono što smo sada upoznali.

Njegova je kuća napuštena,
vrt je postao dom
leptira.

'XXY' se uglavnom referira na drugi dio haiku pjesme - čovjek napušta svoju “dodijeljenu rodnu ulogu' i posljedično tome preuzima 'izabranu rodnu ulogu'. Ova promjena je prikazana kroz transformacije. Predstava se sastoji od prologa i tri poglavlja, kojeg sačinjavaju fraze pokreta, a koje se prilagođavaju, transformiraju i ponavljaju ovisno o stupnju na kojem se nalazi 'priča'.

U prologu transvestit dočekuje publiku i komunicira s njom prije početka same izvedbe, ulazeći zajedno s njima u sam prostor izvedbe kako bi započeo večernju predstavu. Transvestit postupno uklanja šminku i kostim te tako započinje prvo poglavlje  koje se koncentrira na minimalne i vrlo suptilne promjene rodnog izražavanja. Drugo poglavlje započinje s privatnim nastupom "jedan-na-jedan”  unutar izvedbe, a koje se postupno širi razvojem istog materijala u vrlo stiliziranu koreografiju. Treće poglavlje obuhvaća novi rječnik pokreta koji se ponavlja u ekstatičnom istraživanju slobode individualnosti.

Visoko stilizirani vokabular pokreta korišten u XXY-u ima za cilj prenijeti smisao predstave publici. 'Značenje' je važan element ove predstave zbog naglaska na osobnim i psihološkim problemima, koji su jednostavno i duhovito prikazani. Jedan jedini muški izvođač nosi izvedbu na pozornici, dok istovremeno rukuje i tehničkim dijelovima izvedbe (svjetla, glazba, itd.) Ovaj pristup puni ambijent fizičke transformacije diktirajući promjene poglavlja, tempo i dinamiku radnje.


Ivan Blagajčević je profesionalni plesač, stvaratelj, učitelj, izvođač i transvestit. Studirao je na kazališnoj školi u Amsterdamu, gdje je  diplomirao ples. Dobio je nagradu za najboljeg muškog plesača na plesnoj platformi u Almadi u Portugalu. Radio je s brojnim domaćim i međunarodnim koreografima te plesnim kompanijama, spomenimo samo neke: Bollwerk, flowingdancecompany, Solo Danza am Werk, Opera House Zürich, VRUM, öff öff, Somafon. Njegov rad je usredotočen na queer teme i istraživanje roda.