AUCUN LIEU

15.06.2015. / 20:00h / ZKM

Franck Vigroux (FR)

Aucun Lieu je djelo između opere i videa, koncerta i koreografije, koje nas uvlači u prostor koji je istovremeno soničan, vizualan i koreografiran, a u kojem pozornica postaje volumen koji pulsira, koji se rasteže i sužava, povećava i skuplja, kako po površini tako i u dubinu.

Pozornica je beskonačan prostor u kojem se susreću različiti materijali, a koji nam se predstavljaju kao pitanja kojima propitkujemo vlastita osjetila. Između zvuka, šuma i minimalizma glazba Francka Vigrouxa poigrava se (u živo na pozornici) sa mikro varijacijama, snagom distorzije i jeke te s osjećajima prostornosti koji nam dezorijentiraju sluh. Svemu tome dodaje glas, kojeg transformira i mutira.

Poput dijaloga sa samim sobom, litanija koja graniči s apsurdom. Dvije pjesme su poslužile kao inspiracija za ovu predstavu: Dylan Thomas „Sanjao sam svoju genezu“ i Heiner Müller „Ulysses“. Dva uznemiravajuća pogleda na dušu i tijelo; zora na kraju noći. Kroz sonično pismo isprepliće se koreografski rukopis Myriam Gourfink koja se usredotočuje na sporost te video Kurta d’Haeseelera u kojem se slika izobličuje do ekstremnosti. Aucun Lieu ili Bez Mjesta je referenca na Utopiju Thomasa Morea to jest na zemlju koja ne postoji.

Tehnike disanja u yogi predstavljaju izvorište za Myriam Gourfkink. Ideja je da se iznutra traži poticaj koji vodi ka pokretu. Vođena dahom, organizacija osnova težišta je vrlo precizna dok svijest o prostoru pruža nesigurnost. Ples tako postaje spor, gotovo premoren kako vrijeme protiče. Ovakvo poimanje pokreta i prostora omogućuje koncept koreografiranja bez korištenja dvorane za probu. Zahvaljujući činjenici da se plesna situacija podrazumijeva, nema potrebe da ju se i izvodi kako bi se ples osjetio: osjetila i intelekt ga zajedno uspostavljaju. Poput muzičara, ona koristi simbolički sustav bilježenja kako bi komponirala geometrijski svemir i poetsku evoluciju plesa. Studirajući Labanotaciju kod Jacqueline Challet Haas krenula je na ovo putovanje, koristeći sustav kao polazišnu točku, kako bi formalizirala vlastiti koreografski jezik.

Myriam Gourfink

Myriam Gourfink je jedna od vodećih ličnosti u Francuskoj u području koreografskog istraživanja, ali i česti gost brojnih međunarodnih festival ( Springdance u New Yorku, Künsten Arts festival u Bruxellesu, Festival de la Bâtie u Ženevi, Danças Na Cidade festival u Lisabonu etc.). Bila je u rezidenciji IRCAM-a od 2004.do 2005. te u nacionalnom Fresnoy-studiju za suvremenu umjetnost od 2005. do 2006., a od siječnja 2008. umjetnička je direktorica Centra za koreografsko istraživanje i kompoziciju (Center for Choreographic Research and Composition:CRCC) pri Fondaciji Royaumont.

Svaka od njenih koreografija potiče izvođača da osvijesti svoje radnje kao i sve osjećaje kroz koje prolazi. Partitura potiče izvođača na sudjelovanje: da odlučuje, da izvodi, da se suočava s neočekivanim unutar zapisanog teksta, a u odnosu na koji trenutno reagira Za neke projekte, zapisi su kompjutorski programi za remećenje i re-generaciju u stvarnom vremenu unaprijed zapisanih kompozicija: program sprovede zapis u potpunosti te generira milione mogućih kompozicijskih sekvenci. Izvođač, pomoć sustava za bilježenje pokreta, rukovodi procesom modifikacije koreografskog zapisa, a kojeg očitava putem LCD ekrana. Računalo je u samoj srži vremensko- prostornog suodnosa. Kako se djelo odvija računalo omogućuje strukturiranje još neisprobanih rješenja.

Franck Vigroux -glazbenik

Skladatelj i improvizator, Franck Vigroux živi u svijetu u kojem se susreću zvuk, improvizacija, elektroakustika, industrija, radio drama , te suvremena glazba. Na pozornici često ima višestruku ulogu: svira gitaru, obrće ploče, manipulator je revoxa, izvodi elektroniku. Režirao je i brojna videa poput Dust (30') u 2007. Franck Vigroux nastupa kao solista, ali i često sudjeluje u brojnim živim nastupima s drugim umjetnicima kao što su: Mika Vainio, Transistor (sa Ben Millerom), Reinhold Friedl… A surađivao je i s umjetnicima: Kasper Toeplitz, Elliott Sharp, Zeena Parkins, Joey Baron, Bruno Chevillon, Marc Ducret, Push the triangle, Kenji Siratori, Ars Nova ensemble instrumental. Nastupao je i s video umjetnicima: Antoine Schmitt (Tempest), Kurt d'Haeseleer (Aucun lieu), Philippe Fontes (Police). Od 2000. godine često gostuje na festivalima ili u klubovima diljem Sjedinjenih Američkih Država, Europe i Japana. 2003.godine osnovao je vlastitu izdavačku kuću „D'Autres Cordes records“, ali neke albume također snima i za druge izdavačke kuće poput Signature Radio France i Hypermodern (Japan). 2008., osnovao je grupu Compagnie D'autres cordes koja je posvećena izvedbenim umjetnostima: Septembres (2009.) u izvedbi Philippe Malone i režiji Michel Simonota, Broken Circles (2010.) za 10 glazbenika u izvedbi instrumentalnog ansambla Ars Nova kojim je dirigirao Philippe Nahon, Un Sang d'Encre (2011.) s Marc Ducret prema tekstovima F.Kafka, itd. te Aucun Lieu ( 2013) , djelo za 1 plesača, 1 glazbenika, 1 video umjetnika. 2011. skladao je djelo D503 inspiriranu novelom Mi (Eugene Zamiatine) za Radio France ACR koje je 2011. nominirano za nagradu Prix Italia. Napisao je nekoliko elektroakustičkih skladbi prema narudžbi za Radio France i GRM (2009, 2010, 2011, 2013). Od nagrada izdvaja: Villa Médicis hors les murs 2009 (New York), nominiran za najbolji album i skladbu Quartz electronic music awards 2011, nominiran je za najbolji glazbeni spot Quartz 2008, uz nominaciju na Prix Italia 2011 (2. Nagrada za glazbenu kompoziciju).
http://franckvigroux.com

Azusa Takeuchi – plesačica

Rođena je 1985. u Japanu. Nakon što je diplomirala na sveučilistu „University of NIHON Arts“, odlazi u Francusku uz potporu stipendije koju joj je dodijelila Japanska Vlada 2008. Svoju karijeru započela je kao stažistkinja u skupini „Forest Beast Company“ i „CDC Touloseu“, a gdje i danas radi kao plesačica i koreografkinja. Tijekom karijere nastupala je za razne autore: Christian Rizzo, Franck Chartier (Peeping Tom), Rita Cioffi, Yuta Ishikawa i dr. Od vlastitih koreografija ističe: White 2010, Kami 2011., 26.5 2011.. Dobitnica je nagrade „Masdanza“ tijekom natjecanja Yokohama Dance Collection EX 2011 u Japanu. Odabrana je kao finalistica Masdanza 16, na Kanarskom Otočju 2011 te je dobitnica Koreografske Nagrade Toyota 2012.

Kurt D’Haeseleer

Vizualni umjetnik, snimatelj
Kao video umjetnik, član je kolektiva "De Filmfabriek". Autor je brojnih kratkometražnih filmova i video instalacija uključujući: File, fossilization i S CKMYP koje su bile predstavljene na međunarodnim izložbama i festivalima (Rotterdam, Tokyo, Montreal, Pariz, Berlin ...) U suradnji s umjetnikom Peterom Missotenom režirao je video za multimedijalne opere The woman Who Walked into Doors i The Flying Dutchman u režiji Guy Cassiers a sudjelovao je i u stvaranju video projekcija za "Haroen the sea of Stories" u produkciji Ro Theatre. Zajedno s Georges Aperghisom i Ictusom, sudjelovao je u "Landscape under Surveillance" i "Storm Warning" za Lille Operu. Nedavno je realizirao četvrti dio pojekta "Erase- (ex)" s Johanneom Saunierom i Jimom Clayburghom te video za "Tristan i Izolda " u režiji Yannisa Kokkosa u produkciji Opera de la Monnaie u Bruxellesu. 2007. režirao je video za predstavu Kod za Kunstfestival te Gurrelieder za Operu de la Monnaie. Od 2010. umjetnički je ravnatelj Werktanka (strukture za promociju novih i starijh medija) te je zaslužan za video dizajn Wagnerova Prstena i Daniel Guy Cassiersova Bairenbaum u Milanskoj La Scala i u Berlinskoj Staatsoper.
http: //www.werktank.org/