Etnounlimited ili Suze i krv

autor projekta: Rajko Pavlić

izvođači: Kristina Bajza, Alen Gotal, Tomislav Krstanović, Antonija Matković, Rajko Pavlić, Martina Tomić

glazba: Glazbena družina Cinkuši – Tihomir Kruhonja (kontrabas), Mirko Radušić (ak. gitara), Igor Barić (violina), Nebojša Stijačić (el. gitara), Natalija B. Radušić (mandolina), Marko Meštrović (bubnjevi)

vanjski suradnici: Nikola Santro (trombon), Boris Šaronja (truba), Marijan Krajina (harmonika)

glazbena obrada: “Studio Jura”

izrada kostima: Štefica i Petra Pasarić

autorica dokumentarnog filma: Irena Ščurić

Predstava je financirana sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport.

o predstavi

Razmišljajući o sigurnosti svoje budućnosti, a u kontekstu nedavnih događaja u «našemu kraju» vezanih uz raznorazna ubojstva, naišao sam na jedan novinski članak pod naslovom «U samo tjedan dana četiri zločina iz strasti». Čitajući o tim stravičnim zločinima, odmah mi je na um pala jedna sintagma koju narod često koristi u takvim i sličnim situacijama, a to je da «ako im ljubav nije bila suđena u životu, za pretpostaviti je da će im biti suđena u smrti». Kako osobno nemam nikakvih iskustava o «životu poslije života» a niti ono «suđeno» mi nije previše uvjerljivo, jedino što mi je preostalo, je da upotrijebim vlastitu maštu i pokušam se poigrati tom nedokučivom parapsihološkom činjenicom, naravno, ne zapostavljajući «poetiku hrvatskog neba» ispod kojeg se to sve i događa.

Rajko Pavlić

o koreografu
Uz studij prava, Rajko Pavlić završio je i Višu školu za plesne pedagoge u Ljubljani, a u plesu se dodatno obrazovao na radionicama i seminarima pod vodstvom umjetnika poput:  N. Reehorst, R. Maliphant, J. Lorin, R. Horta, Juan Cruz. Kao plesač surađivao je sa Zagrebačkim folklornim ansamblom, Zagrebačkim plesnim ansamblom, Ansamblom Terpsihora i Studiom Mare, da bi 1979. godine kao umjetnički voditelj osnovao Plesni studio Liberdance, kojem je i danas na čelu. Za Liberdance je koreografirao perdstave In the Mood (1988.), Corazon de Tango (1992.), Epizode (1996.), Surimi (1997.), Stade Sunce čudo gledajući (1999.), Priprema, pozor, sad.(2002.), Give Me a Break (2003.), Nema boljeg biznisa od show businessa (2005.), Domesticus vulgaris ili Jednostavno domaće (2005.), Koncert za dangubu i zgubidana (2006.), te Etnounlimited ili Suze i krv (2008). Intenzivno se bavi pedagoškim radom, kako u vlastitom studiju tako i na Glumačkoj akademiji u Osijeku, te kao suradnik za pokret radi na  brojnim produkcijama u zemlji i inozemstvu.

o trupi

Ansambl slobodnog plesa “Liberdance” osnovan je 1979. godine. U radu ansambla prevladavaju dvije komponente: plesno-edukativna i umjetničko-stvaralačka. Od samog početka ansambl se opredjeljuje za stručno-pedagošku orijentaciju svoje plesno-edukativne djelatnosti, te je oformio respektabilan stručno-pedagoški kadar koji velikom broju plesača pruža mogućnost plesnog usavršavanja i eventualne profesionalne afirmacije. U sklopu toga, ansambl organizira već tradicionalnu ”Ljetnu plesnu radionicu” u suradnji s Istarskim narodnim kazalištem odnosno Međunarodnim kazališnim festivalom u Puli, te uz financijsku pomoć Gradskog ureda za kulturu grada Zagreba.

Ansambl je dosad uprizorio sljedeće projekte: In The Mood (1988.), Tri tempa (1991.), Corazon de Tango (1992.), Epizode (1996.),  Surimi (1997.),  Stade Sunce čudo gledajući (1999.), Ready, Steady, Go… (2000.), Misli (2002.), Give Me a Break (2003.), Nema boljeg businessa od show businessa ili Neue kroatische Kunst (2005.), Domesticus vulgaris ili Jednostavno domaće (2005.), Koncert za dangubu i zgubidana (2006.), Plesoland – Plesopolis (glazbeno-plesna instalacija, 2007.) i Etnounlimited ili Suze i krv (2008).

Za Liberdance, koji učestalo gostuje po zemlji i nozemstvu, do sada su koreografirali: Robert Kljavin, Aleksandra Janeva i Rajko Pavlić, a za njega skladali: Tomislav Uhlik, Toni Prug, Stanko Juzbašić, Masimo Brajković, Hrvoje Nikšić, Sven Pavlović, Mate Matišić i “Cinkuši”.

Liberdance je dobitnik i Nagrade hrvatskog glumišta za najbolju koreografiju 2008., i to za predstavu Koncert za dangubu i zgubidana, koja je u sklopu Hrvatske koreografske platforme izvedena i na 24. Tjednu suvremenog plesa.